Susanne Lucić, koordinatorica u Primorsko goranskoj županiji, majka četvero djece koja živi s obitelji u Šmriki, malom mjestu u sastavu grada Kraljevice.
Kada je građanska inicijativa „U ime obitelji“ prije ljeta objavila prikupljanje potpisa za novi referendum „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ planirano za jesen, nakon što je upoznala ciljeve inicijative, Susanne je prepoznala važne korake prema ostvarenju pravednijeg i demokratičnijeg izbornog sustava. Rođena je i školovala se u Njemačkoj, a po zanimanju je poslovna tajnica koja pored njemačkog govori engleski i francuski.
Napravili ste veliki posao, kako ste uspjeli? Jesu li se slegli dojmovi?
Moje aktivno sudjelovanje u nedavnim inicijativama potaknuto je zapravo velikim nezadovoljstvom, osjećajem bespomoćnosti, frustracijom i ljutnjom, zbog prisilno nametnutog zdravstvenog odgoja i njegovog četvrtog modula od strane bivšeg ministra Jovanovića. Tada smo spoznali da se samo informiranjem, povezivanjem, zajedničkim djelovanjem pojedinaca, inicijativa i udruga sličnih uvjerenja možemo izboriti za Ustavom zajamčena prava na odgoj svoje djece sukladno svojim vrijednosnim sustavom. Isto vrijedi i za druga pitanja koja su problem u našem društvu, bila politička, ekonomska ili društvena.
Nakon prvih iskustava, koja sam stekla volontirajući za referendum o braku i nakon toga za europsku građansku inicijativu „One of us – jedan od nas“, kada sam potpise skupljala u svojoj Šmriki, odlučila sam se za ovaj referendum o promjeni izbornog sustava, ocjenjujući ga iznimno važnim na veći angažman. Prvotno sam se željela angažirati na području grada Kraljevice, koje obuhvaća mjesta Šmrika, Bakarac i Križišće. Međutim, ubrzo su mi se počeli javljati volonteri koje su županijska i nacionalna koordinacija upućivale na mene. Tako su mi se aktivnosti u danima prije početka prikupljanja potpisa proširile na okolna mjesta od područja grada Bakra s pripadajućim mjestima, grada Kraljevice, grada Crikvenice sve do Novog Vinodolskog.
Kontaktirala sam s volonterima, razvozila sam letke, plakate, majice, knjižice, s volonterima sam dogovarala gdje će i kada biti aktivna mjesta izjašnjavanja, tražila suglasnosti nadležnih tijela za mjesta izjašnjavanja i obišla sam župne urede i od župnika zamolila suglasnost za prikupljanje potpisa ispred crkava.
Ovom prilikom želim od srca zahvaliti svim divnim, dragim i plemenitim ljudima, koje sam imala sreću i čast upoznati za vrijeme prikupljanja potpisa. Zajedno smo svim srcem, s puno energije, povjerenja u uspjeh i važnost referenduma svakodnevno dali od sebe koliko nam je bilo moguće. Uživala sam u zajedništvu, razmjeni iskustava, smijehu, međusobnom podržavanju i motiviranju. Veliko hvala voljenoj obitelji za svu podršku i razumijevanje, pogotovo djeci, koja su se aktivno uključila na mjestima izjašnjavanja, dijelila letke pomagala na štandu. Mišljenja sam, da je upravo takav angažman važan element u građanskom odgoju mladih, da bi spoznali potrebu zalaganja za važne projekte u društvu, da je to jedno prelijepo iskustvo, i da takvo zalaganje doista može pokrenuti stvari na bolje.
Kako ste se organizirali? Koliko je ljudi koordiniralo Crikvenicu?
Bilo je daleko zahtjevnije prikupljati potpise na području kao što je naše, s manjim gradovima, puno malih mjesta i župa, nego što je to na primjer na prometnom trgu u velikom gradu. Trebalo je prijeći puno kilometara od mjesta do mjesta i nekad i po cijelo prijepodne sjediti za dvadesetak potpisa. Zato nam je svaki potpis bio izuzetno dragocjen i važan, bili smo sretni što smo građanima u tim manjim sredinama, koji na primjer ne odlaze u veće centre na posao, omogućili izjašnjavanje o potrebi raspisivanja referenduma. Mnogi su nam prišli i izrazili svoju zahvalnost, što smo došli u njihovu sredinu i što su mogli dati svoj potpis.
Specifičnost u manjim sredinama je također što se ljudi međusobno znaju, te nema anonimnosti kao u većim gradovima. Zbog ogromne antipropagande vodećih političkih stranaka preko medija usmjerene protiv ove inicijative, osjetio se strah i nelagoda kod građana da pristupaju mjestu izjašnjavanja, a da ih pri tome vide sumještani i stranačke kolege. S druge strane su neki građani prilazili i rekli da će i ako su članovi određene stranke, podržati referendum.
Što vas se najviše dojmilo u ovom izjašnjavanju birača o promjenama izbornog sustava? Je li vas nešto posebno iznenadilo?
Smatram da je ova inicijativa bila jako važna. Puno toga nam se kao društvu otkrilo, političari, stranke, udruge pokazale su svoje pravo lice, maske su pale, i vidjeli smo da mnogima nije stalo do više demokracije, ni u vlastitim redovima, niti u društvu. Političari svih boja su priznali, da nije bilo prikupljanja potpisa i 380.000 građana koji traže referendum, da u Saboru ne bi bilo rasprave o izmjenama izbornoga sustava, i ako držim da su svi prijedlozi upućeni od strane zastupnika manjkavi i nude samo privid poboljšanja, a bez dubinskih promjena koje su sadržane u referendumskom pitanju nećemo dobiti pravedniji sustav.
Što očekujete dalje što se tiče ove inicijative?
Smatram, da nam je inicijativa „U ime obitelji“ iznimno bitna jer ukazuje na probleme u društvu, na potrebe građana i potiče na pozitivne promjene. Da nije bilo građanske inicijative mi danas ne bi znali koliko smo zapravo udaljeni od istinske demokracije u našoj Domovini, ne bi ni znali da je razlika u broju birača u Republici Hrvatskoj prema različitim izvorima i do 500.000! Nadam se, da će se odlukom Ustavnog Suda omogućiti građanima da se na referendumu izjasne o izmjeni izbornoga sustava, i vjerujem da će udruga „U ime obitelji“ i u daljnjim inicijativama doprinijeti toliko potrebnim promjenama u Hrvatskoj.
Izvor: narod.hr
